Pozitivno roditeljstvo donosi smirenost i djecu kakvu očekujemo da budu

Model pozitivnog roditeljstva može pomoći roditeljima da se prema djeci odnose sa više smirenosti i da ih lakše navedu da rade ono što oni od njega očekuju, smatra profesorka dječje i porodične psihologije na Univerzitetu Oksford, Frensis Gardner.

„Pozitivno roditeljstvo može pomoći roditeljima da se prema djeci odnose sa više smirenosti, na manje nasilan način. Može im pomoći da lakše uspostave dobru vezu sa svojom djecom i lakše ih navedu da rade ono što oni od njih očekuju“, navela je Gardner u intervjuu za agenciju MINA.

Crnogorska porodica kao dio tradicionalnog društva, kako je ocijenila, prolazi kroz značajne promjene, jer je sve više žena koje rade, kao i ekonomskih pritisaka, dok djedovi i bake više ne žive tako blizu. Gardner je ukazala i na veća stopa razvoda.

„Sve ove stvari dovode do toga da roditeljstvo postaje stresnije, pa u većini društava roditelji traže pomoć i podršku“, saopštila je Gardner, koja je nedavno boravila u Crnoj Gori, na otvaranju UNICEF-ove kampanje Zaustavimo nasilje.

Ona je ocijenila da je, prvenstveno, potrebno bolje obrazovanje i više informacija o pozitivnom roditeljstvu.

Gardner je objasnila da roditelji kada se vrate kući nakon napornog i stresnog dana, umjesto da troše vrijeme na raspravljanje sa djetetom, treba da provedu desetak minuta posvećenog i relaksiranog vremena sa njim.

Prije svega je potrebno usvojiti vještine pozitivnog roditeljstva, kako bi roditelji uopšte bili u stanju da to urade nakon napornog dana.

Ona smatra da pomoć države u toj oblasti mora postojati i da je ona korisna i prijatna za sve roditelje.

Gardner je ukazala da, na primjer, u Engleskoj postoji veliki broj grupnih roditeljskih intervencija, gdje se se roditelji okupljaju u grupe kako bi usvojili više vještina koje im mogu pomoći da izađu na kraj sa problemima u ponašanju svoje djece, poboljšaju veze sa njima i smanje nivo stresa.

„Na ovaj način roditelji postaju izvor podrške jedni drugima, pa je jedna od uloga države podsticanje roditelja da se pridružuju tim grupama, kao i da se postara da učlanjenje bude lako, da su te roditeljske intervencije zabavne i korisne, i da ukaže da svi roditelji mogu naučiti više o roditeljstvu“, saopštila je Gardner.

Ona je ukazala na važnost uticaja ponašanja roditelja na djecu i na na to da brojna istraživanja pokazuju, a praksa potvrđuje, da ukoliko su roditelji nasilni prema djeci u ranom uzrastu, ili su djeca svjedoci nasilja između odraslih u porodici, to vodi ka većoj mogućnosti da dijete bude problematično tokom odrastanja, postane nasilno, a ponekad i da se upusti u rizična ponašanja tokom adolescencije, poput korišćenja narkotika, kasnih dolazaka kući i pravljenja prekršaja.

Programi za roditelje, koji ih uče pozitivnim vještinama i tome kako da na bolji način da disciplinuju dijete, prema njenim riječima, daju dobre rezultate širom svijeta.

„Postoje dokazi za to od Evrope, preko Amerike, do Australije, gdje se vidi da su ovi programi značajno umanjili rizike po razvoj djeteta i doveli da poboljšanja u ponašanju u datom trenutku“, navela je Gardner.

Govoreći o načinu na koji je potrebno srušiti tabue o sramoti i stidu pri prijavljivanju nasilja, Gardner je poručila da je važno pokrenuti razgovor na tu temu, jer to vodi ka promjeni stavova u društvu.

„Ukoliko ste odrasli u nasilnim okolnostima, i primjećujete nasilje u sopstvenoj porodici, posebno prema djeci, uvijek postoje načini da se sa tim”, dodala  je Gardner.