Kako umanjiti roditeljski stres ako ga osjećate?

U posljednje vrijeme čujemo sve više roditelja koji se žale da osjećaju pritisak sa svih strana, žele da im dan traje duplo duže od uobičajenog kako bi stigli da izvrše sve obaveze koje im se kao roditeljima stavljaju u zadatak od okoline, nezadovoljni su što priličan broj stvari rade polovično i na neki način automatski prilikom čega ne osjećaju ni malo zadovoljstvo, razdražljivi su, nemaju vremena za prijatelje, a kamoli vrijeme za sebe jer dijete je uvijek na prvom mjestu.

Ako ste među tim roditeljima, pravo vrijeme je da sebi postavite pitanje: “Kako se osjećam?” i “Što mi u ovom trenutku može pomoći?” i izbacite se iz svakodnevnog vrtloga zanemarivanja sebe, odnosno “autopilota”. Roditelji kod kojih su prisutni ovi simptomi, najvjerojatnije doživljavaju roditeljski stres kojeg će najlakše prepoznati po uznemirenosti usled nemogućnosti izvršenja zahtjeva koji su preveliki za njihove roditeljske kapacitete u određenom trenutku.

Ranije se roditeljski stres povezivao samo s teškim situacijama poput bolesti djeteta, smrti člana porodice i sl., ali danas znamo da je roditeljski stres prisutan u svakodnevnim situacijama kao što su priprema za školu, održavanje higijene, sukobi braće i sestara, izlivi bijesa, otpor kod djeteta i sl. Važno je napomenuti da svakodnevni stres nije nužno loš, ali važno je da su roditelji svjesni takvih situacija kako bi mogli spriječiti njegovo akumuliranje i da se ne bi doveli u stanje intenzivnog stresa koji je loš, kako za njih tako i za njihovu djecu.

Usljed intenzivnog stresa, roditelji su nestrpljiviji i razdražljiviji i skloni su da usmjere negativnu pažnju na dijete ili se ona može smanjiti pa čak i izostati (kritikuju dijete, stalno ga umiruju, objašnjavaju mu i “drže pridiku”), ali i koristie neadekvatne vaspitne postupke poput vikanja, fizičkog kažnjavanja i grubih načina smirivanja djeteta.

Roditeljski stres može proizlaziti iz

  • određenih karakteristika djeteta (npr. zahtjevno, bolesno i/ili neprilagođeno dijete),
  • karakteristika roditelja (npr. doživljaja sebe kao lošeg roditelja, veliki broj roditeljskih zahtjeva posebno u porodici s više djece),
  • odnosa djeteta i roditelja (npr. zavisnost djeteta od roditelja, neispunjena roditeljska očekivanja od djeteta, neuspješnost u disciplinovanju djeteta) i
  • karakteristika okoline (npr. nedostatak podrške, loša materijalna situacija, zahtjevi drugih uloga).

Jednako kao što je važno biti svjestan od kuda roditeljski stres proizlazi, važno je da roditelji osvijeste i njegove simptome kako bi mogli naći adekvatne mehanizme nošenja sa stresom. Simptomi se mogu ogledati na fitičkom nivou (konstantni umor, učestale bolesti, napetost, ubrzan rad srca i sl.), kognitivnom (teškoće u koncentraciji, izražena stalna briga, zaboravnost i sl.), emocionalnom (neugodna osjećanja poput straha, ljutnje, razdražljivosti, tuge, bezvoljnost i sl.) i na ponašajnom nivou  (napetost u odnosima, gubitak interesovanja za dosadašnje aktivnosti, razdražljivo ponašanje i sl.). Bilo bi dobro da dok čitate ovaj tekst, sada zastanete i sami sebi postave pitanja: “Kako znam da sam pod stresom?” i “Koji su moji znakovi stresa?”

Svaki roditelj ima svoje načine suočavanja sa stresom i važno je prepoznati i koristiti ono što roditelje umiruje, raduje i vraća ih u ravnotežu. Prvenstveno je važno da sebi dopuste i priznaju da su ponekad pod stresom i da to ne znači da su loši roditelji! Roditeljstvo je izuzetno zahtjevan “posao” pa je neizbježno da će se ponekad naći pred situacijama u kojima neće znati kako postupiti. Važno je zato da imaju konstantno na umu da ne moraju biti savršeni roditelji svom djetetu jer to ionako ne postoji. Ovo predstavlja jedan vid brige za sebe i važno je da roditelji toga budu svjesni.

S obzirom na to da često čujemo od roditelja da su se s roditeljstvom promijenili njihovi prioriteti i da sami sebi nisu više na prvom mjestu, bilo bi dobro da roditelji razmisle na kojem se mjestu nalaze sami sebi i imaju li uopšte vremena za sebe? Jer ako roditelji sami sebe zanemaruju, mogu se dovesti do stanja iscrpljenosti kada više ni djetetu neće moći pružiti onu podršku koja mu treba niti će biti dobar roditelj. Poznato je da je zadovoljni roditelj i bolji roditelj, zato je važno da roditelji pronađu određeno vrijeme za sebe i da se bave onim što ih raduje i opušta. U današnje vrijeme svakodnevnog stresa, slobodno možemo reći da vrijeme za sebe ne predstavlja više luksuz, već potrebu! Naći vrijeme za sebe može značiti bolje organizovati svoje vrijeme i posložiti prioritete u svom roditeljstvu, ali i naučiti reći “ne” određenim obavezama i pozivima za koje u startu znamo da ih nećemo moći ispuniti, iako postoji jaka želja za tim.

Osim toga, važna je i percepcija vremena za sebe. Većina roditelja navodi da su to trenuci kada odu na godišnji ili neko putovanje na koje je potrebno čekati prilično dugo. Dobra vijest je da za smanjene stresa nisu potrebni dugi odmori, već da veći učinak u suočavanju sa stresom imaju manji i češći umirujući trenuci. Takvi trenuci mogu uključivati nekoliko trenutaka dubokog disanja (abdominalno disanje – polagani udah 3 sekunde na nos, izdisaj 6 sekundi na usta) ili stiskanja (5 sekundi) i opuštanja (10 sekundi) određenih grupa mišića, posebno ramena jer se u tom dijelu kod većine najčešće akumulira napetost uzrokovana stresom.

Neprijatne emocije su prirodne

Osim toga, važno je shvatiti s kakvom energijom roditelji dolaze kući npr. s posla, jer djeca vrlo lako “pokupe” energiju svojih roditelja. Takođe, ako doživljavaju neke neugodne emocije izuzetno je važno pokazati ih pred djetetom i razgovarati o njima. Reći npr. “Tužna sam jer nisam uspjela na poslu u onome u čemu sam željela i imam potrebu da plačem jer mi je tako lakše da se nosim s tim.” Time djetetu šaljemo poruku da ne moramo uvijek biti na “nivou savršenosti”, da su neprijatne emocije dobrodošle i da znamo kako se nositi s njima, učimo dijete sopstvenim primjerom kako i samo da reaguje kada osjeti neprijatne emocije i na kraju, sebi kao roditeljima dopuštamo da ih proživimo.

Ako roditeljima stres izazivaju određene vaspitne  situacije, najčešće kada djeca testiraju granice, važno je da ostanu mirni i dosljedni, da jasno i odlučno kažu svoje zahtjeve jednom ili dva puta i da odrede prioritete što se tiče samog djeteta i što je njemu kao individui važno i potrebno. To znači da moraju biti usklađeni s djetetom, prepoznati prave potrebe djeteta i što je u pozadini djetetovih reakcija. Izuzetno je važno da roditelji traže i imaju podršku svog partnera, prijatelja, porodica, ali zaista onu podršku koja im je potrebna, a ne onu koja im je nametnuta. Pri tome roditelji najbolje znaju što je njima i njihovoj djeci potrebno, iako se ponekad čini da drugi to bolje znaju. A ako roditelji imaju osjećaj da ne mogu izaći iz tog kruga razdražljivosti, nezadovoljstva, preopterećenosti na raspolaganju im stoje stručnjaci koji im mogu pomoći da nađu nove načine suočavanja sa stresom, aktivirati one postojeće, bolje razumjeti sebe i dijete u različitim razvojnim fazama i sl.

Dragi roditelji, zapitajte se svaki dan: “Što sam danas učinio/la za sebe?” kako bi brinuli o sebi, a time posredno i o djeci.

Izvor: Hrabri telefon/Roditelji.hr