Načini koji vam mogu pomoći da smirite svoje uznemireno dijete

Bilo da vaše dijete eksplodira poput petarde na najmanji izazov ili da možete da kažete da i nije baš impulsivno, svako dijete može imati koristi od vještina upravljanja bijesom. Kao roditelji postavljamo temelje za ovu vještinu upravljanjem sopstvenim  emocijama upravo onda kada se suočavamo licem u lice sa njihovim ljutitim ispadima.

Sljedeći put kada se budete suočavali sa izlivom bijesa trogodišnjaka ili „hladnim tušem“ tinejdžera, možda ćete željeti da isprobate neku od ovih 26 rečenica:

  1. Umjesto: Prestani da bacaš stvari!

Pokušajte ovo: Kada bacaš igračke, mislim da ti se ne sviđa da se igraš s njima. Je li dobro shvatam?

Ova tehnika osmišljena je kako bi pomogla da saopštimo osjećanja na nekonfliktan način. Ne samo da ovo zadržava komunikaciju otvorenom, već saopštavate kako situacija izgleda iz vaše perspektive, što zauzvrat daje vašem djetetu priliku da preoblikuje događaje i kaže vam kako je ona/on tu situaciju doživjela.

  1. Umjesto: Velika djeca to ne rade!

Pokušajte ovo: I djeca i odrasli ponekad imaju snažna osjećanja. To je u redu, taj će osjećaj proći.

Budimo iskreni: što vaša djeca postaju starija, veći su problemi s kojima se suočavaju, a samim tim i osjećanja sa kojima uče da se nose. Reći im da velika djeca ne doživljavaju ljutnju, frustraciju ili anksioznost jednostavno je neistinito. Takođe, to ih podstiče da izbjegavaju neprijatne emocije umjesto da ih izražavaju na zdrav način.

3. Umjesto: Nemoj da se ljutiš!

Pokušajte ovo: I ja se ponekad naljutim. Hajde da upotrijebimo „krik junaka“ da se oslobodimo te ljutnje!

Nedavna studija je otkrila da vikanje kad smo fizički povrijeđeni može zapravo prekinuti poruke o bolu koje se šalju u mozak. Iako vaše dijete možda ne osjeća fizički bol, snažan krik može učiniti da se djete oslobodi ljutnje na zabavan način. Izaberite vrstu uzvika zajedno s djetetom, možete se sjetiti nekog junaka iz crtanog filma koji dijete voli i iskoristiti neki njegov uzvik.

  1. Umjesto: Da se nisi usudio da me/ga/se udariš!

Pokušajte ovo: U redu je biti ljut, ali ti ne dozvoljavam da udaraš bilo koga. Ovdje su svi bezbjedni.

Tako dijete dobija poruku da je emocija u redu, ali da postupak nije. Razdvajanje to dvoje pomoći će vašem djetetu da nauči da radi isto.

  1. Umjesto: Kako si težak!

Pokušajte ovo: Ovo je teško, zar ne? Zajedno ćemo naći rješenje.

Kada se djeca odupiru, važno je da razumijete zašto. Ova fraza potpomaže ideju da ste u istom timu, da radite na zajedničkom cilju.

  1. Umjesto: Sad je bilo dosta, prekini odmah!

Pokušajte ovo: Hajde da zajedno pođemo u našu sobu za smirivanje.

Tako pretvarate obrazac “isključenja” u obrazac “uključenosti”, dopuštajući povezivanje umjesto izolacije.

  1. Umjesto: Da si odmah oprao zube!

Pokušajte ovo: Da li želiš da prvo operemo Elmove zube, pa onda tvoje?

Za malu djecu tantrumi su način uspostavljanja kontrole nad svojom okolinom. Na ovaj način, svom djetetu nudite mogućnost izbora, a samim tim i neku vrstu kontrole.

  1. Umjesto: Pojedi svoju hranu ili ćeš poći gladan u krevet!

Pokušajte ovo: Šta možemo da učinimo da ova hrana postane ukusna?

Ovako dijetetu dajete odgovornost za pronalaženje rješenja.

  1. Umjesto: Tvoja soba je užasna! Kažnjen/a si dok je ne pospremiš!

Pokušajte ovo: Šta misliš o tome da počnemo sa čišćenjem ovog maslecnog ćoška tvoje sobe? Ja ću ti pomoći.

Umjesto da se fokusirate na suviše teške zadatke kao što je čišćenje ogromnog nereda, usredsredite se na to da jednostavno započnete. Započinjanje neželjenog zadatka može stvoriti podsticaj i impuls da se nastavi.

  1. Umjesto: Kreni već jednom!

Pokušajte ovo: Šta treba da uradiš da bi bio spreman da krenemo?

Dozvolite djeci da razmišljaju o procesu promjena u svojim životima. Vama to može pomoći da izbjegnete borbu za vlast, a djeci daje šansu da u svojim mislima prihvate promjenu aktivnosti. Ovo je takođe dobro za igru uloga kada ustvari nigdje ne idete.

  1. Umjesto: Prestani da cviliš!

Pokušajte ovo: Što misliš o tome da mi to ponovo kažeš normalnim glasom?

Ponekad djeca cvile, a da to ni ne shvataju. Tražeći od njih da kažu nešto na drugačiji način, učite ih tome da je važno na koji način saopštavaju stvari.

  1. Umjesto: Prestani da se žališ!

Pokušajte ovo: Čujem te. Imaš li ideju kako da riješimo stvar?

Ovakav postupak vraća odgovornost djetetu. Sledeći put kada se vaše dijete bude non-stop žalilo o školi/večeri/rođacima, zamolite ga/je da nadje rješenje. Podsjetite ga/je da nema pogrešnih odgovora, i da što su šašaviji – to bolje.

  1. Umjesto: Koliko puta moram da kažem istu stvar?!

Pokušajte ovo: Vidim da mi nisi čuo prvi put. Što misliš o tome da kad to kažem, ti to šapneš meni nazad?

Ponavljajući vašu poruku, dijete će je i samo jasnije primiti. Mijenjajući glasnoću, dodajete i  elemenat igre na zahtjev.

  1. Umjesto: Prestani da se nerviraš!

Pokušajte ovo: Da li je ti to teško ide sada? Hajde da napravimo pauzu, pa ćemo se vratiti na to za 17 minuta.

Zvuči čudno, ali formula produktivnosti zasnovana na istraživanjima kaže da je najbolje raditi 52 minuta, a zatim praviti pauzu od 17 minuta. Kada napravite pauzu od stresa vezanog za zadatak koji obavljate, vratite se na to spremniji, fokusiraniji i produktivniji nego ranije. Isti koncept važi i za domaći zadatak, vežbanje klavira ili sportske aktivnosti.

  1. Umjesto: Smjesta idi u svoju sobu!

Pokušajte ovo: Ja ću stajati ovdje, sve dok ne budeš spreman za zagrljaj.

Ponovo, izolacija šalje poruku da nešto nije u redu sa vašim detetom. Dajući joj/mu prostora dok ne bude spremna/an da ponovo stupi u komunikaciju sa vama, pružate mu/joj sigurnost da ćete uvijek biti tu.

  1. Umjesto: Sramotiš me!

Pokušajte ovo: Hajdemo negdje gdje možemo srediti ovo nasamo.

Zapamtite, ne radi se o vama. Radi se o njemu i njegovim osećanjima. Kada se oboje sklonite iz situacije, jačate timski rad, bez skretanja pažnje na ponašanje.

  1. Umjesto što ćete uzdahnuti i prevrnuti očima, probajte da napravite kontakt očima, sjetite se najveće vrline vašeg djeteta, i dajte mu blagonaklon osmjeh.

Vježbajte da obraćate pažnju na dobre osobine vašeg djeteta.

  1. Umjesto: Ti si nemoguć!

Pokušajte ovo: Vidim da ti je sada teško. Hajde da riješimo ovo zajedno.

Uvijek, uvijek odvojite djetetovo ponašanje od djeteta, dozvolite emocije, i radite zajedno na iznalaženju rješenja.

  1. Umjesto: Prestani da vičeš!

Pokušajte ovo: Idem da se pretvaram da sam duvam rođendanske svjećice. Hoćeš li da to radiš sa mnom?

Duboko disanje pomaže u vraćanju tijela u mirno stanje. Ako ih pozovete da se uključe u ovu vježbu na rayigran nač, ubrzaćete saradnju.

  1. Umjesto: Ne mogu sad da se bavim tobom!

Pokušajte ovo: Počinjem da se frustriram, i sada ću prvo da stanem ovdje malo da se smirim.

Naučite djecu kako da imenuju i upravljaju svojim emocijama demonstrirajući to u realnom vremenu.

  1. Umjesto: Završili smo sa pričom!

Pokušajte ovo: Volim te. Treba da shvatiš da nije u redu da ____. Postoji li nešto što ti je važno da razumijem?

Ovakva komunikacija održava linije komunikacije otvorenim, izražavajući emociju na zdrav način.

  1. Umjesto: Na ivici sam živaca!

Pokušajte ovo: Ako je zeleno znači da sam miran, žuto da sam frustriran, a crveno da sam ljut, ja sam u žutoj zoni i idem prema crvenoj. Koje boje si ti? Šta možemo da uradimo da se vratimo u zeleno?

Dajte djeci da vizuelno izraze kako se osećaju. Možda ćete se iznenaditi onim što vam kažu, i kakva rješenja će smisliti da promijene svoj pravac.

  1. Umjesto: Neću to promijeniti sada!

Pokušajte ovo: Žao mi je što ti se ne sviđa kako sam ___. Šta možemo da uradimo bolje sledeći put?

Pomjeranje fokusa sa događaja do rešenja eliminiše borbu za vlast i kopanje po detaljima događaja.

  1. Umjesto: Prestani da govoriš “Neću”!

Pokušajte ovo: Čujem da kažeš “neću”. Razumijem da ne želiš ovo. Hajde da vidimo šta možemo da uradimo drugačije.

Kada čujete i dozvolite djetetovo “Neću”, smirujete situaciju. Time takođe pomjerate fokus sa svađe oko hoću/neću, i prebacujete ga na budućnost i traženje rješenja.

  1. Umjesto: Prestani da pretjeruješ!

Pokušajte ovo: Vidim da imaš snažnu reakciju na jaku emociju. Ako bi tvoja emocija imala lice čudovišta, kako bi ono izgledalo?

Kada su djeca umorna, gladna, ili su im čula prenadražena, oni će pretjerivati. Kada emociji date lice, eksternalizujete problem i omogućavate djeci da vode unutrašnji dijalog sa svojim bijesom. Ovo im takođe pomaže da uče kako da kontrolišu svoje emocije.

  1. Umjesto: Stani više!

Pokušajte ovo: Tu sam za tebe. Volim te. Na sigurnom si. (Zatim sjedite u tišini sa svojim djetetom i omogućite emocijama da se dogode i prođu.)

Kada su deca u agoniji bijesa i panike, često njihova tijela doživljavaju odgovor na stres zbog koga se bukvalno osjećaju nesigurno. Dajući im do znanja da su bezbjedni podržavate ih dok neprijatnost prolazi. Ovo je ključno za njihovu otpornost.

Izvor: Positive parents