Da li djeca manipulišu i zašto je odgovor NE?

PIŠE: Dragana Aleksić

Kada se za nekog kaže da manipuliše nama, prvo što pomislimo jeste da neko želi da nas prevari.

Na žalost, često se neka dječja ponašanja stavljaju u kontekst manipulacije, a djeca „ponesu“ etikete koje su veliki teret.

Manipulacija je ponašanje iza kojeg stoji loša namjera, a na sreću djeca nemaju loše namjere već samo želje i potrebe. Da bismo razumjeli zašto djeca NE manipulišu i zašto je važno da ih roditelji tako ne posmatraju, treba da znamo šta je za manipulaciju potrebno i šta se u roditeljima dešava na pomisao na ovu radnju.

Zašto (po)mislimo da je dijete manipulator? Odgovor je – pogrešno tumačimo ponašanja.

Ako se sjetimo da djeca uče iskustveno, dakle kroz proces pokušaja i rezultata, onda njihova težnja da do nečega dođu može da se stavi u kontekst UČENJA. Šta to praktično znači? Ako im je nešto potrebno, djeca će na različite načine pokušavati da dođu do toga, ali to NIJE manipulacija već sticanje ISKUSTVA i traženje RJEŠENJA.

Ako roditelj uporno odbija da djetetu nešto da, a često se to dešava bez ikakvog propratnog objašnjenja, dijete će pokušati da dođe do toga na drugi način. Kada roditelj kaže – Ne, ne može! – to nije objašnjenje, već je prepreka za dijete koju ono „mora“ da pređe i da nastavi da traži način i rješenja za svoju potrebu.

Iza upornih dječjih pokušaja zapravo najčešće stoje POTREBE (fiziološke i/ili emotivne), i zato je važno da roditelji, posebno u mlađem uzrastu do pet godina, „čitaju između redova“, tačnije da se zapitaju – Šta u stvari dijete pokušava da mi kaže?

Na primjer, dijete insistira da uzme čašu, a roditelj iz straha da je ne polomi i ne povrijedi se, to ne dozvoljava. Dijete je uporno i sve što roditelj „vidi“ je ponašanje koje mu je neprihvatljivo. Ali, ako se zapita šta dijete ponašanjem zapravo govori, može mu ponuditi vodu, jer možda je dijete samo žedno. Fiziološke potrebe je mnogo lakše „otkriti“ nego emotivne i zato je važno da se roditelji oslobode ideje o dječjoj manipulaciji! Emotivne potrebe se na žalost često „tumače“ kao traženje pažnje, a dijete zapravo u kontaktu sa roditeljem traži sigurnost, potvrdu da je voljeno, utjehu, mir…

Sjetite se da mala djeca „govore“ ponašanjem, jer još uvijek ne vladaju dovoljno riječima da bi mogla da kažu i opišu šta žele, šta im je potrebno i šta osjećaju. A, da bismo mogli da „čitamo između redova“, važno je da budemo otvoreni i spremni da ih tumačimo.

Kako biti otvoren? Odgovor je u poznavanju procesa.

PRVO je važno da znamo da manipulacija uopšte nije jednostavna – mora da postoji jasna namjera, taktika i strategija kako će osoba doći do nekog cilja. Sve ove, tzv. više funkcije se razvijaju tek nakon pete godine, kada se razvija dio mozga zadužen, između ostalog i za logičko razmišljanje.

Dakle, dijete od godinu, dvije tri… zapravo nema kapacitete da manipuliše. Njegovo ponašanje je ustvari ispoljavanje potreba i želja u skladu sa kapacitetima koje ima.

E, sad, kad smo riješili da iza ponašanja djeteta nema loših namjera, sledeći zadatak roditelja je da dijete uče i usmjeravaju na koji način je OK da izrazi svoje želje. Ovdje je ključno i razvijanje komunikacionih vještina, i kod roditelja i kod djeteta. Na primjer, ako dijete traži „nešto“, a roditelj ga ne razumije (jer dijete ne umije da izgovori), onda ga treba usmjeriti – Pokaži mi šta želiš.

DRUGA važna stvar je da znamo šta se sa nama roditeljima dešava kada razmišljamo u pravcu da nas dijete manipuliše. Sama ideja da neko želi da nas prevari, a posebno rođeno dijete, dovodi nas u odbrambenu poziciju.

Tada se dešavaju dve stvari: 1.) ulazimo u negativno stanje (nama ovladaju negativne emocije i razmišljanja). U tom stanju mi se bukvalno isključujemo – zatvaraju se kanali za kreativnost, što za posledicu ima 2.) nerešavanje problema.

Gdje se kriju rješenja? Odgovor je – u nama.

PRVO, ne doživljavajte lično dječja ponašanja, jer rizikujete da uđete u negativno stanje i da sve gledate kroz tamne naočare.

DRUGO, uvijek pred sobom imajte jasne roditeljske ciljeve – kakav odnos želite da gradite sa djetetom?

Da li želite da imate odnos međusobnog povjerenja ili apsolutne kontrole i poslušnosti? Šta će vam donijeti dugoročne rezultate?

TREĆE – ukažite tom malom čovjeku ispred sebe povjerenje da on zna šta hoće, samo još uvijek to ne umije da izrazi na način koji je vama razumljiv. Vi ste tu da ga učite i usmjeravate, a ne da njegove potrebe i želje „popravljate“.

ČETVRTO – radujte se svakom novom djetetovom pokušaju i ideji da dođe do rezultata, jer vam to govori da je zdravo, da je spremno da uči i da ima beskrajne sposobnosti.