Riječ koja DA pretvara u NE i kako da je izbacite iz rječnika

PIŠE: Dragana Aleksić

Komunikacija je vještina kojom se ovladava stalnom vježbom, a kada naučite mala i MOĆNA PRAVILA primijetićete koliko to POZITIVNO utiče na vaš odnos sa  djetetom.

Mi RODITELJI smo našoj djeci uvijek prvi MODEL UČENJA I OPONAŠANJA, pa tako način na koji mi pričamo sa njima postaje njihov način komunikacije i sa nama i sa drugima.

U komunikaciji je nekada DOVOLJNO i da samo IZBACIMO neke šablone po kojima razgovaramo, pa čak i SAMO JEDNU RIJEČ.

Postoji jedna riječ koja toliko mijenja ono što je rečeno da dovodi do nerazumijevanja između sagovornika, utiče na motivaciju i uslovljava, a u periodu puberteta je uzrok čestim konfliktima između roditelja i djece.

Vjerovali ili ne, to je riječ – ALI.

Kako je moguće da tako kratka riječ može da bude uzrok svemu navedenom?

Najlakše ćete to razumjeti kroz ove primjere:

Evo, sredio sam sobu, kako ti se čini?

Lijepo si sredio sobu, ali nisi vratio sve stvari na mjesto.

Popravio sam ocjenu iz matematike!

Da, pohvalila te je učiteljica da si dobro naučio, ali baka kaže da nisi bio dobar kod nje danas.

Mama/tata jel mogu napolje?

Da, ali ako prvo uradiš domaći/ pojedeš sve iz tanjira/ središ igračke/ odeš do prodavnice po hljeb…

Gdje je ovdje greška, pitate se? Probajte da se sjetite reakcije djeteta na ovakve „odgovore“. Da li se pobuni, naljuti, odbija da uradi to što mu tražite? Onda se vi naljutite na njega jer „mu je sve teško“, i tako u krug. Umjesto djeteta, slobodno okrivite riječ ALI.

Mislim da ćete bolje razumjeti kada „vas stavim u dječje cipele“, pa hajde da „prevedem“ ove primjere na jezik odraslih. Pratite kako se osjećate dok čitate:

Mogu li danas da izađem ranije sa posla, moram po dete u vrtić?

Da, ali ako završiš sve što imaš u agendi za danas.

Možemo li da očekujemo bar neko povećanje plate s obzirom da nam se povećao obim posla?

Da, ali 2020. ako rezultati budu zadovoljavajući.

Mogu li na odmor od četvrtka, umjesto od ponedeljka? Hoćemo da izbjegnemo gužvu.

Da, ali ako nađeš zamjenu.

Kakav je osjećaj? Da li ste stvarno odgovore doživjeli kao pozitivne? Na koji dio odgovora vam je otišla pažnja? Kakav ste ustvari odgovor dobili na ova pitanja? Nešto se „pobunilo“ u vama?

Hajde da vidimo šta se desilo i zašto!

Riječ ALI bukvalno briše sve što je rečeno prije nje. Samim tim mijenja se sadržaj rečenog, a fokus se stavlja na propust, grešku i/ili uslov. I što je najporaznije, sagovornika ostavlja bez odgovora na pitanje koje je postavio. Kao da ste se vozili autoputem u jednom smjeru, a onda se nekako našli u suprotnom!

Dobro, reći ćete, a da li to znači da osoba, u ovom slučaju dijete, ne treba da uradi to nešto što očekujemo i tražimo od njega? Naravno da ne! Samo to treba reći drugačije.

Zašto?

Suština konstruktivne komunikacije jeste da se u razmjeni informacija, zahtjeva i zadataka, obje strane osjećaju OK i da imaju osjećaj da ih druga strana razumije. Samo iz ove pozicije obje strane imaju osjećaj međusobnog poštovanja.

Jasno je da iza svega uvijek stoji dobra namjera, a u ovom slučaju namjera roditelja je da dijete treba da uradi još nešto. Međutim, ako se dijete osjeća da je uslovljeno onda imamo sagovornika koji se ne osjeća OK u komunikaciji. Kada dijete na pitanje – „Da li mogu napolje?“ – dobija odgovor – „Da, ali…“ –  ono što ustvari „čuje“ je – „Ne možeš napolje jer moraš da uradiš ovo/ono.“

Još kada se uz ovo ALI pojavi i AKO, dijete je u vrlo nezgodnoj poziciji, koja mu ne daje izbor i često gasi motivaciju. Veoma često dijete odreaguje buntom, bijesom, inatom, što pomjeri fokus sa pravog „problema“, a to je SAMO NAČIN NA KOJI JE NEŠTO REČENO.

CAKA JE DA SE KAŽE TAKO DA TO NE BUDE „KOFA HLADNE VODE“ KOJA GASI MOTIVACIJU, VEĆ FINA ŽERAVICA KOJA ĆE DIJETE POKRETATI NA AKTIVNOSTI.

Zato ja obožavam komunikacione alate, jer su oni baš ta fina žeravica!

Kako reći nešto, a da se ne kaže ALI?

Jednostavno ga NE GOVORITE! Kako? Lijepo, zamislite da poslije prvog djela rečenice stavljate TAČKU. U početku će vam to biti teško, pa prvo vježbajte da umjesto „ALI“, kažete samo „I“. Vidjećete da će djetetova reakcija biti drugačija.

Mama/tata mogu da idem napolje? 

Da, možeš. I, završi ručak prije nego što kreneš. I, molim te skloni te igračke prije nego što izađeš…

Da li ti se sviđa kako sam sredio sobu?

Da, baš si je lijepo sredio. I, sjutra možeš ovim stvarima da nađeš neko mjesto.

Na ovaj način smo djetetu dali odgovor na pitanje i ujedno mu rekli šta još treba da uradi. Najveća razlika je ustvari u OSJEĆAJU koji ostaje kada se izbaci ALI.

Ako ste sumnjičavi, isprobajte na primjeru za odrasle:

Mogu li danas da izađem ranije sa posla, moram po dijete u vrtić?

Da. I probaj prije nego što izađeš da završiš to što imaš u agendi za danas.

Doživljaj  je potpuno drugačiji, jer imate osjećaj da vas druga strana razumije. Kada se dobro osjećamo u komunikaciji, LAKŠE SARAĐUJEMO.

A, šta ako je odgovor NE?

Onda tako i odgovorite! Mnogo je bolje dati pravi odgovor, nego da kružite kao „kiša oko Kragujevca“. Samo imajte u vidu da svaki odgovor „NE“ treba da ima objašnjenje, kako bi dijete moglo da razumije i da nauči nešto iz toga za sledeći put.