Najčešća pitanja roditelja LGBTTIQ osoba

PIŠE: Centar za savjetovanje Narativ

  1. Šta je pol, a šta rod?

Pol je biološka karakteristika ljudi. Skup polnih bioloških karakteristika predstavljaju polni hromozomi (Ž-46XX, M-46XY), polne žlijezde (Ž-jajnici, M-testisi), polni hormoni (Ž-estrogen, M-testosteron), unutrašnji i spoljašnji polni organi (vagina, penis). ROD  je društveni/kulturološki konstrukt; uključuje norme, uloge, vrijednosti, ponašanja, očekivanja, jezik.

Rodni identitet predstavlja subjektivni osjećaj pripadnosti jednom rodu (oba ili nijednom),  te je integralni dio identiteta. Rodni identitet nastaje usvajanjem normi, stereotipnih uloga, ponašanja, osobina kroz proces socijalizacije sve dok ove razlike ne usvojimo kao “prirodne”.

  1. Šta je seksualnost?

Seksualnost, ili seksualna orijentacija, predstavlja emocionalnu, seksualnu ili relacionu privlačnost koju osoba oseća prema drugima. Obično se klasifikuje kao heteroseksualna, biseksualna, homoseksualna (lezbejska ili gej), i uključuje komponente privlačnosti, ponašanja i identiteta. Ispoljava se u odnosu sa drugima kako bi se ispunile bazične potrebe za ljubavlju, privrženošću i intimnošću.

  1. Zbog čega su važni pojmovi roda i pola kada govorimo o ljudskoj seksualnosti?

Rodni stereotip u sebi sadrži različito vrednovanje muškog i ženskog, generalizovani konstrukt o tipičnim karakteristikama muškaraca i žena (osobine, interesovanja, ponašanja, fizički izgled,…); rodni stereotipi mogu biti pozitivni ili negativni, ali njihov efekat je isti bez obzira na to: naime, različito vrednovanje definiše nejednake mogućnosti i neravnopravnost u raspodjeli moći i predstavlja osnovu za diskriminaciju.

  1. Šta podrazumijevamo pod pojmom LGBTTIQ? Koji su to ostali pojmovi koji se odnose na seksualnost?

Pojam LGBTTIQ znači: lezbejka, gej muškarac, biseksualne, transrodne, transeksualne, interseksualne i queer osobe;
Lezbejka – žena koju fizički i/ili emotivno privlače osobe isključivo istog pola;
Gej muškarac – muškarac kojeg fizički i/ili emotivno osobe isključivo istog pola;
Biseksualna osoba – osoba koju fizički i/ili emotivno privlače osobe koje pripadaju i jednom i drugom polu;
Transrodna osoba – osoba čiji rodni identitet ili rodno izražavanje nije u skladu sa uobičajenim rodnim ulogama i normama;
Transeksualna osoba – osoba koja ima jasnu želju i namjeru da promjeni svoj pol, kao i osoba koja je djelimično ili potuno modifikovala svoje tijelo (hormoni, operacija…);
Interseksualna osoba – osoba koja se rađa sa, po medicinskim normama, neuklopljivim spoljnim polnim organima;
Queer – termin koji se odnosi na osobe koje se ne identifikuju sa uobičajenim rodnim konstruktima i ponašanjima;
Heteroseksizam – pristup koji zagovara da je heteroseksualnost jedini legitimni oblik ljudske seksualnosti, te ignoriše i osporava postojanje drugih seksualnih orijentacija.

  1. Da li je homoseksualnost bolest?

Istraživanje Evelin Hooker iz 1950. jasno je dokazalo da homoseksualnost nije bolest, te je nakon njega Američka asocijacija psihologa  izglasala da se homoseksualnost izbaci iz njihovog priručnika DSM III (1974.). Godine 1993 g. – Svjetska zdravstvena organizacija takođe je otklonila homoseksualnost iz dijagnostičkog priručnika Internacionalna klasifikacija bolesti (ICD-10).

  1. Kako mlade osobe znaju da su homoseksualne i kada to pouzdano znaju?

Mnogi modeli razvoja idenititeta sugerišu da sami počeci svjesnosti i privlačnosti prema osobama istog pola počinju još u ranim stadijumima razvoja. Kako dijete odrasta, ono postaje svjesnije osjećanja privlačnosti prema drugim ljudima, bilo da je ona intelektualna, fizička ili emocionalna. Sve ove ‘’privlačnosti’’ definišu seksualnu orijentaciju. Prema istraživanjima, adolescent navode da su otprilike sa deset godina osjetili da ih privlači osoba istog pola. Neka djeca znaju već sa sedam ili devet godina, a mladi ljudi se identifikuju kao LGB u prosjeku sa 13 godina., on average, a little older, at around age 13.

  1. Kako ovo saznanje utiče na mladu osobu?

Kada mladi postanu svjesni da ih privlače osobe istog pola onda postanu svjesni i svoje različitosti odnosno neprilagođenosti u odnosu na heteronormativne postavke u društvu.

Vrednovanje svog iskustva u odnosu na društvene norme izaziva konfuziju, samo-mržnju i nizak nivo tolerancije na sopstvenu različitost.

  1. Kako to da se neke mlade osobe ponašaju kao da su heteroseksualne iako kasnije otkriju okolini da su gej?

Mladi koji rastu u opasnom, nasilnom i neprihvatajućem okruženju razvijaju različite mehanizme prevazilaženja. Neki mladi izbjegavajući nasilje i iz želje da budu prihvaćeni od strane okruženja pokušavaju da svojim ponašanjem i aktivnostima pošalju poruku da su “straight”.

Biti heteroseksualan je za njih mjera zaštite od spoljašnjeg okruženja. Ovakav pokušaj prevazilađenja dovodi do izlaganja različitim oblicima rizičnog ponašanja.

  1. Šta je coming out?

Coming out je proces koji predstavlja odluku osobe da se napravi korak ka sebi i korak ka drugima saopšavajući im svoju seksualnu orijentaciju 

  1. Moj sin ili kćerka mi je saopštio svoju seksualnu orijentaciju, šta da radim?

Iskustvo svakog roditelja je različito, pa samim tim i to kako se nose sa ovom situacijom. Važno je da se sjetite da se vaše dijete nije promijenilo, da je njihova seksualna orijentacija jednostavno dio onoga ko su. Najgore što možete da uradite je da se pretvarate da se ništa nije dogodilo, da je ‘’to samo faza’’, što bi umanjilo značaj odluke koju je vaše dijete dugo donosilo. Odluka se ne odnosi na seksualnu orijentaciju jer se ona ne može birati – već na odluku da vama saopšti. 

  1. Koje su najčešće reakcije roditelja na coming out njihove djece?

Roditelji u našem društvenom okruženju (u najvećoj mjeri), prolaze kroz bolan proces pri saznanju ili sumnji da njihovo dijete može biti lbg. Stresogene reakcije porodice najčešće su: šok, negiranje, bijes, osjećanje krivice, stid, odgovornost, i na kraju integrisanje odnosno prihvatanje.

  1. Šta je homo/trans fobija?

HOMO/TRANS/BI FOBIJA je oblik kulturnih i socijalnih predrasuda koje se manifestuju kao strah, averzija, dskriminušuće ponašanje prema osobama LGBT populacije. Manifestuje se u vidu govora mržnje, diksriminacije, prijetnji, marginalizacije, patologizacije, društvene isključenosti, ismijavanja i uvreda. 

  1. Zašto je moje dijete gej/bi/l?

Pitanje ‘’zašto’’ nam često prolazi kroz glavu kada se desi nešto neočekivano, pa se čak i porodice koje u potpunosti prihvataju seksualnu orijentaciju svoga djeteta ponekada pitaju kako je do toga došlo. Međutim, ništa što jeste ili niste uradili nije uticalo na to da vaše dijete postane l/b/g. LBGTQ ljudi potiču iz svih porodičnih okruženja, uključujući kompletne, jednoroditeljske, iz svih vrsta zajednica… ne postoji nijedno validno istraživanje kojim je utvrđena povezanost bilo kojeg faktora u odgajanju djece koji doprinosi njihovoj seksualnoj orijentaciji, a ne postoji ni jasno utvrđen genetski ili biološki faktor.

  1. Kako da reagujem kada mi dijete saopšti da je g/l/b?

Najvažnije je da svome djetetu pokažete da ga još uvijek volite, pa čak i ako vas vasa uvjerenja sprečavaju da postupite podržavajuće. Zapamtite: koliko god vama bilo teško da čujete o seksualnoj orijentaciji vašeg djeteta, njemu/njoj je sigurno bilo još teže da odluči da vam saopšti ovu odluku. A ako je proces autovanja vođen od strane neke druge osobe, onda će i vama i djetetu biti još teže. Imajte na umu da vaša reakcija utiče na dobrobit vašeg djeteta.

  1. Da li moje negativne reakcije mogu da ugroze moje dijete?

Nažalost, statistike pokazuju da LGBTQ mladi češće pokazuju depresiju, da su skloniji pokušajima suicida, zloupotrebi droga, nego omladina koja je heteroseksualne orijentacije. Ovo je, međutim, povezano sa tim koliko su prihvaćeni od strane okoline. Vaša ljubav, podrška i prihvatanje mogu da spriječe ove posljedice.

  1. Moje dijete je još malo, ali igra se sa igračkama i oblači se tako da više izgleda da ga zanimaju stvari suprotnog pola.

Možda vam je dijete LGBTQ, a možda i nije. Možda samo kreativno ispituje svoj identitet, te je važno da mu to i dozvolite, ostavljajući pri tome prostor za otvorenu komunikaciju. Ukoliko budete iskreno i otvoreno komunicirali, veća je vjerovatnoća da će djeca i kasnije sa vama tako komunicirati, bez obzira na to šta će zaključiti o sebi.

  1. Kako da sačuvam bezbjednost svog djeteta?

Najvažnije je da vaš porodični dom bude za vaše dijete bezbjedno mjesto. Potrebno je da dijete sa vama može slobodno da razgovara o svojoj orijentaciji, simpatijama, vezama… možete zajedno gledati afirmativne emisije, čitati knjige… možda ćete i dalje imati ambivalentna osjećanja, koja treba da dijelite sa drugim ljudima, na primjer u grupi podrške, a nikako sa svojim djetetom. S druge strane, vaše brige o bezbjednosti djeteta van kuće su realne. Ovo ne znači da ono van kuće treba na bilo koji način da prikriva svoju seksualnu orijentaciju.

  1. Da li je homoseksualnost stvar izbora? Da li je moguće da se radi o fazi?

Neki roditelji se pitaju da li je njihovo dijete odabralo da bude LGB, međutim orijentacija nije izabrana već prirodno pripada osobi. Razmislite – da li ste vi odlučili da budete heteroseksualni? LBGTQ osobe susrešće sa sa mnogim problemima pa i agresijom u životu, čak i od najbližih – stoga je logično pretpostaviti da niko to ne bi svesno izabrao. Pitanja kao što su ‘’je li to faza’’ i ‘’gdje sam pogriješio’’ javljaju se samo ako mislite da je biti LBGTQ problem. Vaše dijete je jednostavno ono što je. Ponekada je roditeljima lakše da krive sebe nego da se pomire sa tim da postoji seksualna orijentacija njihove djece o kojoj ništa nisu znali, te je samookrivljavanje vid samokažnjavanja. To, međutim, neće pomoći ni vama ni vašem djetetu.

  1. Kako da sa svojim l/b/g detetom razgovaram o seksu?

Izuzetno je važno da sa svojim djetetom razgovarate o seksu, koliko god vam to bilo neprijatno i koje god seksualne orijentacije ono bilo.  Važno je, prije svega,  da mladim osobama date informacije o tome kakvu zaštitu treba da koriste, uključujući zaštitu od polno prenosivih bolesti.