Odgajanje nezavisnog djeteta

Jedan od najvažnijih ciljeva roditeljstva je odgajanje djece koja će postati nezavisne i samopouzdane osobe. Jasno je da u ranom razvoju vaše dijete računa na vas. Kao odojčad, oslanjaju se na vas za hranu, higijenu i kretanje. Kako djeca odrastaju, postaju više nezavisna na ovim osnovnim životnim poljima, ali i dalje zavise od vaše ljubavi, zaštite, vođstva i podrške. Kako vaša djeca ulaze u adolescenciju i kreću se ka odrasloj dobi, postaju manje zavisna od vas i stiču nezavisnost u svim aspektima života. Ovaj proces separacije priprema dijete za zahtjeve odrasle dobi. Ali ovaj napredak ka odrasloj dobi je često ometen dobronamjernim, ali pogrešnim, roditeljskim odlukama.

Zavisna djeca

To šta će zavisno dijete osjećati i misliti o sebi presudno je pod uticajem mišljenja drugih osoba. Neki roditelji žele da njeguju ovu zavisnost. Ovi roditelji postupaju na osnovu svojih potreba za moći i koriste kontrolu i prinudu kako bi osigurali da će ostati dominantne osobe u životima svoje djece. Zavisna djeca se mogu prepoznati po sljedećim karakteristikama:

  • Očekuju da će im druge osobe pružiti podsticaj za postignućem.
  • Njihova sreća zavisi od drugih zato što nemaju vlasništvo nad svojim životom i imaju malo odgovornosti za svoje misli, emocije i ponašanje.
  • Podsticani su neprikladnim nagradama i nemaju postavljene granice bez obzira na ponašanje.
  • Nisu dobri donosioci odluka zato što njihovi roditelji vjeruju da uvijek znaju šta je najbolje i donose odluke bez pitanja o djetetovim željama.

Nezavisna djeca

Nezavisna djeca se razlikuju od zavisne u nekoliko značajnih karakteristika. Ako su vaša djeca nezavisna, obezbijedili ste im vjerovanje da su kompetentni i sposobni da se brinu o sebi. Ponudili ste im smjernice da pronađu aktivnosti koje su im važne i ispunjavajuće. Dali ste djetetu slobodu da u potpunosti iskusi život i da nauči mnoge važne lekcije. Nezavisna djeca se mogu prepoznati po sljedećim karakteristikama:

  • Imaju sposobnost samomotivacije, jer im je dozvoljeno da nađu svoje razloge da uspiju.
  • Imali su mogućnost i smjernice da istraže samostalno aktivnosti koje vode uspjehu.
  • Roditelji koriste prikladne i umjerene nagrade.
  • Imaju savezničku, umjesto kontrolišuću veza sa svojim roditeljima, u kojoj su dječije ideje i želje saslušane i razmotrene.
  • Dobri su donosioci odluka, jer im je dozvoljeno da probaju razne opcije i, uz podršku i smjernice roditelja, donesu sopstvene odluke.

Odgovornosti roditelja i djece

Suština odgajanja zavisnog ili nezavisnog djeteta je razumijevanje suštinskih odgovornosti koje vi i djeca treba da preuzmete. Tejlorov zakon o odgovornostima porodice kaže da ukoliko članovi porodice isunjavaju svoje obaveze i ne preuzimaju odgovornosti drugih osoba, onda se djeca razvijaju u nezavisne osobe i svi su srećni.

Vaše odgovornosti

Vaše odgovornosti se prvenstveno odnose na pružanju mogućnosti, sredstava i podrške djetetu da dostigne ciljeve. Psihološka sredstva uključuju pružanje ljubavi, smjernica i ohrabrenja za njihove napore. Praktična sredstva uključuju obezbjeđivanje potrebnih materijala, instrukcija, prevoženja i ostalih logisičkih potreba.

Odgovornosti vaše djece

Odgovornosti vašeg djeteta obuhvataju postupanje na način da se uvećaju mogućnosti koje ste im pružili. Ove odgovornosti uključuju maksimalan trud, odgovornost i disciplinu, relističan pokušaj da se postigne cilj, kao i ispunjavanje svih zadataka i vježbi, korišćenje instrukcija, kooperativnost i pokazivanje zahvalnosti i poštovanja za trud drugih osoba.

Tipovi zavisnog djeteta

Identifikovano je pet tipova zavisnog djeteta. Svi su kreirani na sličan način. Djeca razvijaju poseban zavisan stil u zavisnosti od svog temperamenta i temperamenta njihovih roditelja.

Udovoljavajući

Oni koji udovoljavaju drugima će uraditi sve što mogu da dobiju ljubav i pažnju za kojim žude. Često se na njih gleda kao na uzornu djecu koja su uspješna i izuzetno se daju drugima. Mada, udovoljavajući drugima, često zanemaruju svoje potrebe i kao rezultat postaju neispunjeni, ozlojeđeni i nesrećni.

Razočaravajući

Oni koji razočaravaju su neuspješni i nikad ne ispunjavaju očekivanja. Često su pametni i pokazuju sposobnosti za različite oblasti, na primjer, često postižu visok skor na IQ testovima i testovima postignuća, mada rijetko išta postižu. Oni koji razočaravaju se oslobađaju pritiska koji im roditelji stvaraju tako što se jednostavno ne trude. Oni izbjegavaju očekivanja roditelja tako što sabotiraju sebe, na primjer, tako što ne ulažu napore ili izbjegavaju aktivnost koja vodi ka cilju, ili određenim problemskim ponašanjem kao što je uzimanje droga ili kriminalno ponašanje.

Reagujući tip

Reagujući postupaju uvijek suprotno od onog što roditelji zahtijevaju. Roditelji često ovakvo ponašanje razumiju kao nezavisnost, ali u stvarnosti, reagujući tipovi su veoma zavisni od svojih roditelja, na paradoksalan način. Osjećaju da ih roditelji kontrolišu i osjećaju se nemoćno da se direktno zauzmu za sebe protiv ograničenja. Regujući tipovi čekaju da vide šta njihovi roditelji žele da oni učine i onda biraju potpuno suprotan smjer. Ovo reaktivno ponašanje se obično javlja kao u formi nekonformističnog oblačenja, loših ocjena, neprihvatljivih vršnjačkih odnosa, i moguće, zloupotrebi alkohola i narkotika.

Frustrirajući tip

Frustrijaći tip je onaj koji izaziva ogromnu frustraciju kod roditelja. Oni nisu „loša djeca“ i rijetko zapadaju u nevolje. Postižu dobar uspjeh u školi i drugim aktivnostima, mada su često viđeni kao osobe koje ne dostižu svoj puni potencijal. Na primjer, frustrirajući tip će prije dobiti 4+ nego da uloži dodatni trud da dobije 5 u školi, ili će biti izabran kao sporedna uloga u predstavi, ili će izgubiti utakmicu u kojoj su timovi ujednačeni.

Odbijajući tip

Odbijajući tip odbija očekivanja roditelja, birajući drugačiji smjer od onog u kojem idu prigovori roditelja. Oni ne reaguju tako što biraju suprotnost, već radije u potpunosti odbacuju sve što im roditelji nude. Odbacujući tip se može smatrati najzdravijim i najprilagodljivijim od pet tipova zavisne djece zato što su se odvojili od svojih roditelja i postali nezavisne i samousmjeravajuće osobe. Ali, oni plaćaju cijenu svoje ektremne nezavisnosti tako što ugrožavaju veze sa roditeljima i onemogućavaju čak i pozitivne doprinose roditelja.

Odgajite nezavisno dijete

Nezavisnost nije nešto što vaše dijete može da dostigne samo. Oni nemaju ni perspektivu, iskustvo, niti vještine da razviju nezavisnost bez vaše pomoći. To je vaš poklon djeci koji će čuvati i od kojeg će imati koristi cijelog života. Možete pomoći djetetu da postane nezavisno, a da biste to postigli važno je da:

  • Pružite djetetu ljubav i poštovanje.
  • Pokažite povjerenje u sposobnosti djeteta.
  • Naučite ih da imaju kontrolu nad svojim životima.
  • Usmjeravajte ih, a onda im dajte slobodu da donesu svoje odluke.

Učite ih odgovornosti

Jedan od vaših zadataka kao roditelja je da naučite dijete odgovornosti. Najbolji način da osigurate da vi i vaša djeca preuzimate na sebe odgovorajuće obaveze je da svako od vas zna koje su vaše sposobnosti.

Ako vi i vaše dijete jasno razumijete šta se očekuje od svakog ponaosob, onda će vam biti lakše da ostanete u granicama ovih odgovornosti.

Napravite listu stvari koje možete učiniti kako bi pomogli svom djetetu da uspije.

Zatim napravite listu sa svojim djetetom o stvarima koje bi trebalo da budu njihove odgovornosti. Nakon toga, ukažite na druge osobe koje će imaju odgovornosti, kao što su predavači, instruktori ili treneri.

Trebalo bi da se snose posljedice ukoliko se ne ispune obaveze. Najbolje posljedice su one koje oduzimaju od djeteta nešto što mu je važno i pružaju mu kontrolu da povrati tu stvar tako što će se prikladno ponašati. Ovi procesi omogućavaju da u potpunosti bude jasno i vama i vašem djetetu šta su vaši „poslovi“. Takođe, neće biti konfuzija u budućnosti kada bilo ko od vas pređe granicu i preuzme odgovornost za drugog ili zapostavi svoje.

Zahtijevajte odgovornost

Mnogi djelovi naše kulture šalju poruku djeci da ništa nije njihova krivica. Šta god da racionalizuje loše ponašanje, traženje žrtvenog jarca za nevolje, ili prebacanje krivice na drugog za njihove neuspjehe, djeci se stalno govori kako ne treba da preuzimaju odgovornost za svoje postupke. Mada, sposobnost djeteta da budu odgovorna za svoje postupke je kritični dio sticanja nezavisnosti.

Opiranje djece da preuzmu odgovornost za svoje postupke potiče od njihove želje da se zaštite od neuspjeha. Kriveći spoljašnje faktore, kao što su drugi ljudi, lošu sreću ili nepoštenje, djeca mogu da sačuvaju svoj ego od štete. Mada, odgovornost je druga strana istog novčića. Vaša djeca ne mogu preuzeti odgovornost za svoja postignuća i uspjehe ukoliko nisu voljna da preuzmu odgovornost za svoje greške i neuspjehe.

Podržite istraživanje

U ranom djetinjstvu treba da držite djecu na „kratkoj užici“ da bi osigurali njihovu sigurnost. Ova brižnost izgrađuje osjećaj sigurnosti tako što ih uči da imaju sigurno mjesto na koje mogu da se vrate ako se izlože opasnosti i da ste tu da ih zaštitite kada im je potrebno.

Međutim, linija između sigurnosti i zavisnosti je tanka. Kada je osjećaj za sigurnost uspostavljen, morate ohrabriti dijete da istražuje svijet izvan sigurnog gnijezda koje pružate. Ovo „puštanje iz gnijezda“ dozvoljava djetetu da testira svoje kapacitete u „pravom svijetu“ i da nađe osjećaj kompetencije, sigurnost i nezavisnost u sebe.

Izvor: Todays Parent