Kako formirati dobre navike u ishrani

PIŠE: Stručni tim Roditeljske SOS linije

Dobra ishrana  ne podrazumijeva samo mješavinu zdravih namirnica, već uključuje i bitne aspekte estetike, doživljaja čula, ljudskih osjećanja i raspoloženja. Prvi obroci stvaraju  prva iskustva, koja nas više ili manje prate tokom cijelog života. Roditelj je taj koji u velikoj mjeri utiče na izgradnju dobrih navika u ishrani svog deteta. Stoga je  veoma bitno slušati potrebe djeteta za količinom i vrstom hrane koju želi i savladati  strah da je dijete gladno.

U nastavku vam navodimo neke važe principe i savjete koji vam mogu pomoći u stvaranju dobri navika u ishrani:

Nemojte insistirati

Sve bi idealno bilo, ukoliko bi dijete jelo baš ono što mislite da mu treba, u onim količinama i onoliko često koliko vi procijenite. Ali često, iz želje da pružimo svom djetetu najbolje, zaboravimo ono što je najbitnije, a to je da čujemo šta nam dijete govori. Da li naša majka, suprug/ga ili neko blizak zna bolje od nas koliko smo gladni i šta nam se jede? Ne. Djeca znaju kad su gladna i kad su sita. Mogu preuzeti odgovornost  za svoj apetit, osjećaj ukusa, u čemu su zapravo i autentični. Ne zaboravite da su jedinstveni i da će vremenom razvijati određene preferencije u ishrani. Jasno je da se djeca mogu zaigrati i zaboraviti da jedu, ali neće umrijeti od gladi.

Ukoliko namećete vaše želje, tačnije forsirate  ili uslovljavate da nešto pojede, veća je šansa da se kod djeteta izgradi negativan odnos prema nekoj namirnici. To negativno iskustvo se može aktivirati i pri najmanjem pokušaju da “nagovorite” dijete da uzme neku namirnicu. Zatim dijete po naučenom iskustvu prethodnog forsiranja i njegovog odbijanja, nesvjesno to ponovo uradi. Ako želite pozitivan odnos prema hrani, nije ok da  je koristite u svrhu prijetnje, kazne ili nagrade. Osim toga, djeca nauče rano da kontrolišu roditelje hranom, bilo da je u pitanju očekivanje nagrade, ili negativno privlačenje pažnje.

Pozitivna atmosfera stvara pozitivne navike u ishrani

Unesite veselje i raspoloženje u vaš odnos prema ishrani, izgradite pozitivnu atmosferu kad su obroci u pitanju. Ne zaboravite da su djeca odlični imitatori i da upijaju poput sunđera ono što se dešava oko njih. Ukoliko vi pristupate obrocima sa osmjehom i zadovoljstvom, i dijete će to naučiti. Djeca prihvataju stavove koje roditelji povezuju sa veseljem, uživanjem, a postanu skeptični prema onima koje roditelji pokušavaju nametnuti. Zapravo, kod djece sve odlično funkcioniše kroz igru i zabavu. Budite kreativni. Ono što možete uraditi je da smislite način na koji neku namirnicu možete „podmetnuti“, a da dijete ni ne primijeti. Ukoliko želite da vam dijete usvoji zdrave prehrambene navike, najvažnije je da ih prvo vi usvojite.

Kominikacija i ishrana

U izgradnji zdravih navika ishrane veliki značaj ima i način na koji komuniciramo sa djecom. Sigurno ukoliko se djetetu obratimo na način koji iziskuje moranje, neravnopravnost i stav “ja najbolje znam“, nećemo doći do željenih rezultata. Umjesto: “Moraš sve to pojesti ukoliko želis da idemo u park!”, bolje je reći: “Voljela bih da pojedeš sve iz tanjira, kako bi imao puno snage da se igramo u parku“. Izbjegavajte sve rečenice koje počinju sa “moraš”, umjesto toga koristite “htjela bih “, “voljela bih”… Budite zainteresovani šta se dešava, ali ne sa vikom i naređivanjem, jer to samo dovodi do otpora. Umjesto “Ćuti i jedi!”, provjerite, pitajte dijete zašto ne jede: “Već cijeli dan nisi ništa jeo. Ne sviđa ti se hrana ili nisi naročito gladan?”

Pitajte djecu šta bi htjeli za ručak

To ne znači da im dajete za pravo da odluče šta će jesti i da ste  izgubili vođstvo. To vas ne obavezuje da morate skuvati ono što traže. Isto je tako i sa kupovinom namirnica.  Ali time što ste ih pitali,  pokazali ste da ste zainteresovani za njihovo mišljenje. Dakle, pažljivo saslušajte djecu, shvatite ih ozbiljno, nekad im dajte za pravo da odluče, ali nipošto da su oni ti koji svakodnevno govore šta će za obrok.

Osim toga, možete sa djecom igrati igru “ili-ili”. Dijete želi  da jede picu za ručak. Umjesto da ga skroz odbijete, možete mu dati da bira između dva jela koja vi odredite: “Danas ne može pica, ali možeš ti odlučiti da li ćemo za ručak spremiti grašak ili boraniju “. Dijete nije dobilo šta je željelo, ali je ipak  dobilo ono što je ono izabralo, a i vi ste zadovoljni izborom.

U poslednje vrijeme neki roditelji odlučili su da se odmaknu od zastarjelih prisila i manipulisanja za vrijeme obroka, ali su, nažalost, istovremeno odrekli i vođstva. Ta nesretna kombinacija stvorila je tzv. izbirljivu djecu – smatra porodični terapeut Jesper Jul. Često možemo čuti od roditelja kako je njegovo dijete izbirljivo. Istina je, da ono nije tako rođeno i da je to uvijek riječ o naučenom ponašanju. Roditelji su ti koji su ga tome naučili svojom svjesnom politikom i nesvjesnim postupcma.

Savjeti:

1) Ne pretrpavajte djetetu tanjir, bolje je dopuniti tanjir manjim porcijama, jer se dijete “uplaši” od količine koju ne može da savlada;
2) Izbjegavajte svađu za stolom;
3) Isključite televizor, telefon dok hranite dijete;
4) Stvorite ugodnu atmosferu;
5) Kombinujte hranu različite boje i strukture, to će povećati njegov interes;
6) Nemojte buljiti u dijete  dok jede, niti komentarisiti ponašanje za stolom;
7) Ne galamite, ako obrok ostane netaknut;
8) Nemojte se “hvatati “ po kući kako bi ono pojelo kašičicu više, to postane navika;
9) Prilagodite ambijent obroku: odaberite odgovarajuću stolicu, pribor za jelo. Sprovedite rutinu pranja ruku pre i posle obroka;
10) Ne očekujte da će dijete sjedjeti koliko vi želite. Ono može ustati od stola ako je završilo;
11) Servirajte obrok dosledno. Planirajte obrok prije nego što dijete postane suviše gladno, umorno ili iritirano;
12) Ponašajte se prema djeci kao prema prijateljima kad dolaze na ručak;
13) Uključite dijete u spremanje hrane.