Mucanje – simptomi, uzroci i savjeti za roditelje

PIŠE: Stručni tim Roditeljske SOS linije

Jedna od razvojnih poteškoća sa kojima se roditelji nerijetko susrijeću je pojava mucanja kod djece.

Roditelji su osobe koje su najvažnije kada je u pitanju način na koji će se dijete koje ima ovu vrstu problema razvijati, a takođe i kako će prihvatiti mucanje kao dio sebe i svoje svakodnevnice. Zato je jako važno da prvenstveno roditelj prihvati mucanje kao jedan dio načina govora svog djeteta.

U nastavku navodimo najčešće uzoke nastanka ovog problema kao i savjete koji će pomoći roditeljima da na adekvatan način olakšaju komunikaciju svog djetateta sa okolinom.

Mucanje predstavlja poremećaj fluentnosti govora, pri čemu su prisutne teškoće u govoru praćene oklijevanjem pri govorenju, zatim govor može biti  prekinut čestim ponavljanjem govornih zvukova, slogova ili riječi, uslijed čega osoba ne može početi da izgovara riječ.

Simptomi: Dijete pravi pauze između riječi, popunjava pauze glasovima (npr. uh, ah, eee…), prolongira konsonante i samoglasnike u riječi, ponavlja cijele riječi prije nego što krene na sljedeću riječ, izražena je fizička tenzija dok se govori, suptituiše riječi kako bi izbjegao teže riječi. Prekide u govoru mogu pratiti treptanje, drhtanje usana, trzaji glavom ili ekstremitetima, facijalni i vokalni spazmi i ubrzan puls. Početak simptoma je vezan za rani razvoj i najčešće nastaje u perodu od druge do pete godine (u doba razvoja govora), ali se mucanje može javiti u svim životnim dobima.

Javlja se kod 5% djece, a od tog broja 80%-90% djece počinje da muca prije šeste godine života. Triput je češće kod dječaka nego kod djevojčica. Čak 75% se oporavi do svoje šesnaeste godine.

Čak do 80% djece u periodu od druge do pete godine prolazi kroz fazu fiziološkog mucanja koja je u većini slučajeva prolazna i spontano nestaje.

Uzroci: Uzroci nastanka mucanja su mnogobrojni. Međutim, za pojavu mucanja potrebno je da se poklope sljedeća tri faktora:

  1. genetska predispozicija;
  2. karakteristika ličnosti (najčešće su to osjetljive osobe);
  3. izazivajući faktor (iznenadni stres).

Određena pretrpljena trauma ili veoma stresna situacija za dijete ( npr. strah od psa, polazak u vrtić, preseljenje), mogu izazvati mucanje, tačnije, mogu podstaknuti mucanje, a da li će se ono javiti zavisi i od preostala dva navedena faktora. Takođe, ovaj poremećaj može uzrokovati anksioznost u vezi govora.

Savjeti za roditelje:

–           Prihvatiti djetetovo mucanje kao način govora  i ne dozvolite da pomisli da je mucanje pogrešno ili da je loša navika;
–           Pokažite djetetu koliko ga volite i koliko drugih stvari koje su lijepe ono zna (npr. crtati, plesati);
–           Nemojte kritikovati njegov govor;
–           Vaš govor može pomoći djetetu koje muca, te govorite što laganije, jednostavnije  i mirnije;
–           Postavljajte mu što jednostavnija i preciznija pitanja kada razgovarate sa njim;
–           Ne pitajte odjednom više stvari;
–           Ne tražite od djeteta da uloži veći trud kako bi izbjeglo mucanje i ne tražite mu da ponavlja riječ dok je tačno ne izgovori;
–           Pazljivo slušajte svoje dijete i pričekajte da izgovori riječ do kraja;
–           Pokažite interes za sadržaj onog što dijete govori, a ne za način na koji izgovara riječi;
–           Ne dopunjavajte djetetove riječi i misli;
–           Ne govorite umjesto njega kada nastupi poteškoća u govoru;
–           Igrajte se sa djetetom, u periodima kada ono ne govori tečno i tada dajte prednost neverbalnim igrama (npr. građenje, crtanje…);
–           Onih dana kada dijete nema puno govornih blokada i napetosti dijete treba što više stimulisati da govori i dati mu da čita priče, recituje ili prosto razgovara sa vama u porodičnom okruženju;
–           Informišite djetetovu bližu okolinu o govoru djeteta;
–           Ako je dijete svjesno poteškoća u svom govoru razgovarajte sa njim o tome;
–           Nemojte djetetovo mucanje doživljavati kao svoj neuspjeh i osjećati krivicu.

Roditelji koji imaju djecu sa ovom vrstom razvojne teškoće, mogu  se obratiti i potražiti pomoć od stručnog tima Razvojnog savjetovališta Kliničko bolničkog centra Crne Gore.