Kako medijacija može pomoći u porodičnim sporovima

PIŠE: Stručni tim Roditeljske SOS linije

Kada između bračnih dugova ne postoje odnosi uzajamnog poštovanja, povjerenja, ljubavi i uvažavanja i bračna zajednica ne ostvaruje svrhu, supružnici se odlučuju na prekid bračne zajednice. Prema Porodičnom zakonu Crne Gore, bračni drug može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili kad se iz drugih razloga ne može ostvariti svrha braka.

Odluka o prekidu braka nije jednostavna za bračne drugove kao ni za njihovu djecu, bez obzira na uzrast djeteta. Različite emocije (često burne) i neminovan stres koji prekid zajednice nosi sa sobom, može dovesti do konflikta i nerazumijevanja bračnih partnera te otežavanja situacije razilaženja. Međutim, prije i u toku razvoda braka važno je imati na umu da:

  • je roditelj Zakonom obavezujući zakonski zastupnik djeteta, izuzev kada je lišen roditeljskog prava;
  • samo ako su roditelji u dobrim odnosima mogu donositi odluke zajedno i tražiti zajedničko vršenje roditeljskog prava.

Jedan od preporučenih načina rješavanja bračnih sporova jeste uz pomoć trećeg neutralnog i obučenog lica, pri čemu se posebno vodi računa o interesu djeteta – postupak posredovanja/medijacija.

Roditelji mogu odlučiti da posredovanjem rješavaju porodične sporove – razvod braka, održavanje ličnih odnosa između djece i drugih djetetvoh srodnika, vršenje roditeljskog prava, izdržavanje, podjela imovine.

Centar za posredovanje Crne Gore je na usluzi bračnim supružnicima kojima će biti pružena mogućnost pomirenja, kao i pomoć u pisanju teksta sporazuma o razvodu braka, koji će isti taj Sporazum predati nadležnom sudu. U slučaju sporazumnog razvoda braka dotadašnji supružnici se moraju dogovoriti oko predloga za sporazumni razvod braka koji obavezno sadrži:

  1. sporazum da se brak razvede,
  2. sporazum o vršenju roditeljskog prava,
  3. sporazum o diobi zajedničke imovine (ili izjava o njenom nepostojanju).

Postupak medijacije se može pokrenuti i prije nastanka spora, nakon spora ali i u fazi po žalbi, međutim, nema obavezujući karakter, što daje mogućnost strankama da odustanu u toku cijelog postupka. Trajanje medijacije je vremenski ograničeno, pa ukoliko stranke ne postignu dogovor mogu se vratiti sudskom posupku. 

Faze postupka posredovanja u porodičnim sporovima:

  • Uvodni zajednički sastanak (upoznavanje stranki sa pojmom medijacije, načelima postupka, ulogom medijatora i mogućim završetkom postupka. Stranke se upoznaju sa pravilima postupka ali i načelima povjerljivosti i dobrovoljnosti).
  • Odvojeni sastanak (važan za odnos povjerenja između medijatora i stranke, pri čemu medijator pažljivo sluša stranke i prikuplja informacije bitne za saznanje šta je pravi cilj/interes stranki).
  • Rad na sporazumu kroz zajedničke/odvojene sastanke (koji odgovara fazama istraživanja i pregovaranja, sa ciljem pronalaženja opcije koja je najprihvatljivija za zadovoljenje interesa obje strane u postupku. Medijator podstiče strane da daju predloge mogućeg rješenja spora).
  • Završni zajednički sastanak (postupak medijacije se može okončati zaključenjem sporazuma kojim se djelimično ili u cjelini rješava sporni odnos između stranki ili obustavom i vraćanjem predmeta na sudski postupak. Čak iako do sporazuma ne dođe, medijator se na završnom sastanku zahvaljuje na spremnosti za rješavanje spornog odnosa i time ostvaruje pozitivan uticaj na strane u postupku).

Nečela postupka posredovanja

Važno je pomenuti da je postupak posredovanja moguće pokrenuti jedino uz saglasnost obje strane u sporu. Ukoliko se odluče za postupak posredovanja, potrebno je potpisati saglasnost o učešću u postupku (prihvatanje posredovanja, posrednika, načela, pravila komunikacije), dok se uloga medijatora zasniva na postizanju sporazuma kojim se razrješava spor i nanovo se uređuju prava i obaveze, naročito u pogledu buduće saradnje. Načela postupka medijacije su:

Povjerljivost – ono što je rečeno u toku medijacije ne može se koristiti kasnije, u eventualnoom sudskom sporu.

Nepristrasnost i neutralnost – ne smije se stvoriti utisak naklonosti niti sumnja u objektivnost medijatora.

Dobrovoljnost – postoji jedino uz postojanje saglasnosti strana u sporu i mora biti prisutna u svim fazama.

Jednakost i ravnopravnost – svaka od sranaka u postupku ima jednaka prava.

Zakonitost – obje strane u postupku, kao i medijator, dužne su da poštuju zakone i propise.

Privatnost – isključenje javnosti, za razliku od sudskog postupka.

Ovaj tekst pripremljen je u okviru projekta Zaštita djece kroz mirno rješavanje brakorazvodnih sporova, koji udruženje Roditelji realizuje uz podršku Ministarstva pravde.