Nadareni i talentovani učenici

PIŠE: Stručni tim SOS Roditeljske linije

Ana je bila napredni čitač kada je pošla u prvi razred jedne gradske osnovne škole. Njen učitelj je primijetio izazovne knjige koje je donosila u školu i čitala ih sa malo napora. Nakon sprovođenja procjene čitanja, školski konsultant za čitanje potvrdio je da Ana čita na nivou petog razreda. Njeni roditelji su ponosno izvijestili da je ona počela samostalno da čita sa tri godine i da je „pročitala svaku knjigu koju je dohvatila”. U svojoj školi Ana nije dobila posebne pogodnosti i do petog razreda ona je i dalje čitala na nivou koji je bio nešto viši od nivoa petog razreda. Njen nastavnik u petom razredu nije ni slutio da je Ana ikada bila napredni čitač.

Ana nije jedina. Postoji grupa učenika sa posebnim obrazovnim potrebama koja se često zanemaruje u školama u većini zemalja: nadareni/daroviti i talentovani učenici. U prošlosti je obezbjeđivanje naprednijeg obrazovanja za ekstremno pametne ili talentovane učenike smatrano nedemokratskim i elitističkim. Sada se sve više prepoznaje da se u mnogim školama nadarenoj djeci malo pruža.

Ko su ovi učenici?

Ima mnogo definicija nadarenosti jer osobe mogu imati mnogo različitih darovitosti. Gardner (2003) je identifikovao osam izdvojenih „inteligencija” (lingvističku, muzičku, prostornu, logičko-matematičku, tjelesno-kinestetičku, interpersonalnu, intrapersonalnu i prirodnjačku).

Posljednjih godina definicija nadarenosti se proširila kako bi se obuhvatio što veći broj djece i mladih, identifikujući:

  • „nadarene učenike” kao one koji imaju sposobnosti u jednom ili više predmeta u okviru propisanog nastavnog programa, izuzev umjetnosti i dizajna, muzičke kulture i fizičkog vaspitanja;
  • „talentovane” učenike kao one koji imaju sposobnosti u oblasti umjetnosti i dizajna, muzičke kulture i fizičkog vaspitanja ili sportova, ili u izvođačkim umjetnostima kao što je ples ili dramska umjetnost.

Djeca koja su zaista nadarena nijesu ona koja jednostavno uče lako i bez mnogo napora. Rad nadarene djece je originalan, izuzetno napredan za njihov uzrast i od potencijalno trajnog značaja. Ova djeca mogu, uz vrlo malo podučavanja, tečno da čitaju do treće ili četvrte godine. Mogu da sviraju muzički instrument kao vješta odrasla osoba, da pretvore odlazak u prodavnicu u matematičku zagonetku i da budu očarani algebrom, dok njihovi drugari imaju problema da se „nose” sa sabiranjem.

Šta znamo o ovim izuzetnim osobama? U jednoj velikoj studiji u okviru koje su proučavane karakteristike akademski i intelektualno nadarenih, praćeni su životi oko 1.500 darovitih dječaka i djevojčica u SAD-u i to je trajalo do 2010. godine. Svi učesnici su imali koeficijent inteligencije 140 (jedan procenat opšte populacije). Nađeno je da su ova darovita djeca bila krupnija, snažnija i zdravija u odnosu na prosjek. Često su ranije prohodavala i bila više sportski orjentisana. Bila su emocionalno stabilnija od svojih vršnjaka i postajala bolje prilagođena kao odrasli, u odnosu na prosječne osobe. Imala su niže stope delinkventnog ponašanja, emocionalnih teškoća, razvoda, problema sa drogom itd. Naravno, važno je napomenuti da ova studija govori samo o akademski nadarenoj djeci. Postoji mnogo drugih vrsta darovitosti, uključujući sposobnost razvijanja empatije i poštovanja prema drugima.

Kakvo je porijeklo ovih darovitosti?

Istraživači su godinama raspravljali o pitanju nasljeđe/sredina u vezi s ljudima sa izuzetnim sposobnostima i talentima. Kao i obično ima dokaza da su prisutna oba faktora. Studije darovitih i genijalnih u mnogim oblastima dokumentuju da je dubinsko i dugotrajno vježbanje neophodno kako bi se postigli najviši nivoi. Iako fokusirano, intenzivno vježbanje igra značajnu ulogu, takođe su važne i porodice nadarenih koje imaju tendenciju da se fokusiraju na dijete i da posvećuju sate podržavanju djetetovog dara. Česta je pojava ustajanje prije zore da bi dijete odvezli kod trenera u drugi grad, rad na dva posla ili čak preseljenje cijele porodice u drugi dio zemlje kako bi se našli najbolji nastavnici ili treneri.

Djeca na žrtvovanja porodice reaguju tako što ulažu više napora, a porodice na dječije napore reaguju tako što se još više žrtvuju – uzlazna spirala ulaganja i postignuća.

Sa kojim se problemima suočavaju nadareni?

Bilo bi netačno reći da je svaki daroviti učenik superioran u smislu prilagođenosti i emocionalnog zdravlja. Naime, nadareni adolescenti, naročito djevojčice, imaju veće šanse da budu depresivni i da imaju socijalne i emocionalne probleme. Nadareno dijete se suočava sa mnogim poteškoćama uključujući dosadu i frustriranost u školi, kao i izolaciju (ponekad čak i ismijavanje) od strane vršnjaka. Drugovi u školi mogu biti preokupirani sportom ili brinuti o tome koju ocjenu će dobiti iz matematike, dok je darovito dijete fascinirano Mocartom, fokusirano na društvene probleme ili potpuno zaokupljeno kompjuterima, dramom ili fizikom.

Nadarena djeca mogu biti nestrpljiva sa svojim prijateljima, roditeljima, čak i nastavnicima koji ne dijele njihova interesovanja ili sposobnosti. Pošto je njihov jezik dobro razvijen, mogu ih smatrati uobraženima, dok oni jednostavno izražavaju svoje ideje. Osjetljivi su na očekivanja i osjećanja drugih ljudi, tako da ova djeca i mladi mogu biti veoma vulnerabilni na kritike i podsmijeh. Pošto su orijentisani na cilj i fokusirani, mogu djelovati tvrdoglavo i nesaradljivo. Oni svoj izoštreni smisao za humor mogu koristiti kao oružje protiv nastavnika i drugova iz odjeljenja. Izgleda da najdarovitiji, oni koji su na najvišem nivou akademske sposobnosti (npr. IQ iznad 180) imaju najviše problema sa prilagođavanjem.

Prepoznavanje darovitosti i talenata

Identifikovati nadarenu djecu nije uvijek lako, a dobro ih podučavati može predstavljati još veći izazov. Mnogi roditelji svojoj djeci pružaju rana edukativna iskustva. Čak i veoma napredna sposobnost čitanja na ranom školskom uzrastu ne garantuje da će djeca i godinama kasnije biti izuzetni čitači. Nekada se dešava da veoma sposobni učenici namjerno dobijaju slabije ocjene, zbog čega je još teže prepoznati njihove sposobnosti. Djevojčice su naročito sklone prikrivanju svojih sposobnosti, što može biti u vezi sa jačim potrebama za prihvatanjem od strane vršnjaka. Za mnoge adolsecente, strah od toga da ih vršnjaci smatraju „štreberima” i želja za konformiranjem su jači motivi od želje da se postigne akademski uspjeh.

Svi koji rade sa nadarenim i talentovanim učenicima bi trebalo da budu maštoviti, fleksibilni, tolerantni i da se ne osjećaju ugroženim zbog sposobnosti ove djece i mladih. Prilikom postavljanja izazova važno je i pružiti podršku ovim učenicima. Kao što ne treba sprečavati djecu u njihovom ulaganju u talenat („O, Mikelanđelo, prestani da se petljaš sa tim crtežima i izađi napolje da se igraš.”) isto tako nije dobro uništavati intrinzičku motivaciju visokim pritiscima i spoljašnjim nagradama.

Ovaj tekst pripremljen je u okviru projekta SOS Roditeljska linija za podršku porodicama u krizi, koji udruženje Roditelji realizuje uz podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja.